Cesija može biti ugovorena, utvrđena ugovorom o prenosu potraživanja između starog i novog poverioca zakonski propisana ili određena sudskom odlukom.
Cesija (engl. cession, njem. Zession, Abtretung), 1. ustupanje potraživanja, pri čemu stari poverilac (cedent) ustupa potraživanje od svog dužnika (cesusa) novom poveriocu (cesionaru), kako bi na taj način posredno izmirio svoju obvezu prema novom poveriocu.
U cesiji učestvuju tri osobe: poverilac, koji prenosi potraživanje (cedent), novi poverilac, na koga se potraživanje prenosi (cesionar), i dužnik po potraživanju koje se prenosi (cesus/ustupljeni dužnik).
Cesija može biti ugovorena, tj. utvrđena ugovorom o prenosu potraživanja između starog i novog poverioca (uz obavještavanje dužnika o novom poveriocu); zakonski propisana ili određena sudskom odlukom.
Predmet cesije mogu biti postojeća i buduća potraživanja kod različitih oblika kupoprodaje, kreditiranja, zalaganja, darovanja i sl.
Kod cesije radi se o preinaci prava pristupom novog poverioca, koja nastaje kada dosadašnji poverilac prenese svoj dug na novog poverioca.
Pri tome nije nužna saglasnost dužnika odnosno cesusa, premda se njegov položaj ne sme pogoršati.
Zbog pravnog učinka cesije potrebno je obavestiti cesusa o sporazumu između cedenta i cesionara.
Isto potraživanje cesionar može dalje ustupiti novom poveriocu (slučaj tzv. postupne, učestale, sukcesivne cesije).
Pri tome cesus obligacije ostaje isti. Objektom cesije mogu biti postojeća i buduća potraživanja ako su dovoljno određena.
Građanskopravnom cesijom mogu se ustupati sva prava, osim onih koja su izrazito vezana uz određenu osobu.
Zakonom, prirodom obveze i ugovorom poverioca i dužnika cesija se može isključiti. Prema odnosu cedenta i cesionara, cesiju delimo na naplatnu i besplatnu, a prema uzrocima nastanka cesija može biti dobrovoljna ili ugovorna, nužna ili prisilna i zakonska.
Cesija primer
U osiguravateljnom poslu cesija je relativno česta, npr. kod ustupa polisa osiguranja izdanih na ime (polise izdane po “naredbi” jesu vrednosni papiri i prenose se indosamentom, a izdane na donosioca obično i predajom).
Ako osiguranik i štetnik (npr. uvoznik i vozar ili otpremnik) nisu u direktnom pravnom odnosu, pa se ugovornom cesijom vrši subrogacija; u reosiguranju kod kojeg osiguravatelj cedira deo premije osiguranja reosiguravatelju itd.; 2. cesija u poslu osiguranja može biti ugovorna ili zakonska.
Prava iz ugovora o osiguranju mogu se prenositi, osim ako nije drugačije ugovoreno.
Valja razlikovati prenos prava iz ugovora i prenos samo pojedinih potraživanja iz ugovora. Pod prenosom prava iz ugovora, u smislu prava pomorskog osiguranja, razumijeva se prenos prava ugovornih stranaka na drugu osobu.
Svoja prava iz osiguranja mogu prenositi sve ugovorne stranke. Pravom pomorskog osiguranja regulisan je samo prenos osiguranikovih prava.
Kada osiguranik prenese svoja prava, na njegovo mesto u ugovornom odnosu dolazi novi osiguranik koji preuzima njegova prava i dužnosti.
Promenom osiguranika osiguravatelj ne može doći u gori položaj, a ni novi osiguranik u bolji od onoga u kojemu se nalazio njegov pravni prednik.
To znači da osiguravatelj može novom osiguraniku staviti iste prigovore koje je imao i prema prvobitnom osiguraniku.
Kod ustupanja pojedinih prava iz ugovora, međutim, ustupa se samo neko konkretno otuđivo potraživanje. Na takav se prenos ne primjenjuje pravo pomorskog osiguranja.
Prava iz osiguranja mogu se prenositi pre i posle nastanka osiguranog slučaja. Jedino je prenos prava pre nego je nastao osigurani slučaj specifičan za pravni posao osiguranja.
Osiguranik može preneti svoja prava iz osiguranja samo na osobu koja prema načelu osigurljivog interesa može biti osiguranik, na primer, novi vlasnik broda.
Ustupitelj u trenutku prenosa prava mora imati osigurljiv interes u odnosu na osigurani predmet.
U suprotnome, nema svojstvo osiguranika i prenos ne bi bio pravovaljan. Da bi prenos bio valjan, treba, nadalje, biti obavijen na propisan ili odgovarajući način.
Ako je ispostavljena polisa osiguranja, prenos prava iz osiguranja obavlja se indosiranjem polise ili na drugi odgovarajući način (č1.705. PZ). Tada se polisa osiguranja javlja kao pravni instrument prenosa prava iz ugovora.
Osiguranik može svoje otuđivo potraživanje naplate osigurnine poslije nastanka osiguranog slučaja, kao i svako drugo, ustupiti drugoj osobi obveznopravnom cesijom. Prenosom prava na osiguranje novi poverilac ne postaje osiguranikom.
Preporučujemo vam i ove biznis teme
- Najplaćeniji poslovi u Americi
- Gde zameniti kovanice evra u Srbiji
- Halkbank Beograd
- Štednja u Banci Saveti
- Ekonomski rečnik
- Kursna lista
- Marketing rječnik
- Inflacija u Srbiji traje već 15 godina
- Konvertor valuta online
- Halkbank Beograd
- Gde zameniti kovanice evra u Srbiji
- Izgradnja linkova – link building
- Kako izračunati PDV